Moja kupaonica, samo mojih pet minuta

Istina je da su postojeće kupaonice, razmjerno male kupaonice (u prosjeku ispod četiri kvadratna metra), jer je arhitektima prešlo u običaj da škrtare s površinom kupaonica. Također, činjenica je, što je još važnije ,da više od trećine postojećih stanova, naročito u starim seoskim kućama i u kućama na periferijama gradova, nema kupaonice. Mnogi znaju što je kupaonica „jedino po onome što su čuli“. Ne posjeduju ni kadu ni tuš. K tome, u stanovima gdje i postoji kupaonica, često se koristi samo kao prostor za umivanje.

Postepeno se na kupaonicu prestaje gledati kao na bezličan i sporedan kut koji treba poslužiti samo za pranje i održavanje osnovne higijene.

Njega tijela razvila se u intenzivnu dnevnu obavezu suvremenog čovjeka kojoj posvećuje prilično vremena i pažnje. Njezi tijela pridružuje se i potreba da kupaonica na neki način bude mjesto za održavanje zdravog psiho-fizičkog stanja. Navečer se u kupaonici oslobađamo i tjelesne nečistoće i psihičkih napetosti koje su se nakupile tokom dana, a ujutro u kupaonici tražimo osvježenje i mogućnost da dan započnemo s osjećajem ugode.

Kad čovjek današnjice spominje kućnu kupaonicu, misli pri tome da mu taj prostor treba pružati upravo spomenute udobnosti, a ne da je to neka „mokra komora“ u kojoj će se moći samo na brzinu oprati. Ovakva promjena stava prema kupaonici ukazuje na potrebu da se ubuduće grade veće i komfornije kupaonice no danas i da se opreme i urede tako da se doimaju kao udoban stambeni prostor.

Suvremene umjetne mase zrače svježim bojama postepeno potiskuju iz kupaonice porculan i kamen. Golim nogama više se ne staje na klizave i hladne keramičke pločice, već na debeo i ugodan prostirač od umjetnog vlakna. Zidovi raznih boja zamijenili su one jednolične obložene bijelim keramičkim pločicama, a za oblaganje zidova upotrebljavaju se i velike ploče od umjetne mase, drvene obloge pa i tkanine. U kupaonici se više pažnje posvećuje rasvjeti, ugrađuju se dodatni elementi namještaja, sve se poduzima da se udobnost na koju smo navikli u stanu unese u punoj mjeri i u ovu prostoriju, te da se dočara umirujući ugođaj sklada i opuštenosti.

Znamo što su u životu starih Rimljana značila javna kupališta, terme, u kojima se nimalo nije poštovala današnja intimnost prostorija za kupanje. I u prostranim stanovima velikana kupaonica ili, točnije, prostor za kupanje nikada nije poprimio intimni karakter, a društveni značaj takve prostorije danas draži maštu svakog naprednijeg arhitekta.